word

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

V A R A Ž D I N

Matea Bodulušić

FINANCIJSKA ANALIZA I PLANIRANJE POSLOVANJA


ZAVRŠNI rad

Varaždin, 2017.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

V A R A Ž D I N

Matea Bodulušić

Matični broj: 43126/14–R

Studij: Informacijski sustavi

 

FINANCIJSKA ANALIZA I PLANIRANJE POSLOVANJA

ZAVRŠNI RAD

Mentor:

Mr. sc. Tanja Šestanj-Perić

Varaždin, rujan 2017.

Sadržaj

1. Uvod 1

2. Poglavlje 2

2.1. Poglavlje 2 2

2.1.1. Poglavlje 3 2

2.1.1.1. Poglavlje 4 3

3. Navođenje literature 4

4. Literatura 6

5. Kratke upute 7


  1. Uvod

Financijska analiza je analiza kojom se dobivaju informacije o trenutnom stanju poduzeća na osnovu informacija koje su grupirane kako bi sažeto dale dovoljno informacija. Da bi mogli analizirati poduzeće, potrebno je imati financijska izvješća promatranog poduzeća. Financijski izvještaj je skup izvještaja o financijskom položaju(bilanci), računu dobiti i gubitka, o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, novčanim tokovima, promjenama kapitala i bilješkama koje doprinose razumijevanju pojmova iz navedenih izvještaja. Na temelju podataka iz izvješća je moguće provoditi računanja koja pokazuju situaciju pobliže i tako olakšavaju odlučivanje menadžerima.

Poslovno planiranje je postupak kojim se predviđa stanje poduzeća u budućnosti kako bi ga se korigiralo na vrijeme. Sastoji se od financijskog i operativnog plana iako nema striktnu strukturu.

U ovom radu ću pisati o financijskoj analizi čiju osnovu čine financijska izvješća i o planiranju poslovanja.

  1. Financijska analiza

Proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika radi dobivanja informacija iz financijskih izvještaja potrebnih za upravljanje poduzećem naziva se financijska analiza. Usmjerena je na kvantitativne financijske informacije, odnosno na vrijednosne ili novčane podatke i informacije. Zadatak joj je prepoznati dobre osobine poduzeća i slabosti kako bi se mogle poduzeti potrebne korektivne akcije. Provodi se u svrhu upravljana, odnosno planiranja poslovanja kako bi se osigurala sigurnost i uspješnost poslovanja.

Sredstva i postupci koji se koriste u provođenju financijske analize, prema Gulinu i suradnicima (2006), su komparativni financijski izvještaji, strukturni financijski izvještaji, analiza pomoću pokazatelja i specijalizirane analize. Komparativa financijski izvješća omogućuju uspoređivanja, strukturna izvješća uvid u strukturu, a analiza pomoću pokazatelja i specijalizirane analize kompleksnije sagledavanje potrebne informacije. Investitori, analitičari, revizori ili drugi korisnici financijskih izvještaja će češće promatrani njima potreban pokazatelj, dok menadžment poduzeća promatra izvješće kao cjelinu. Tek promatrajući sva izvješća kao cjelinu se može doći do zaključaka kako voditi firmu u pravom smjeru. U odlučivanju u ulozi pomagala su pokazatelji koji u svojim formulama koriste podatke iz promatranih izvješća i daju detaljniju informaciju od samih izvješća, a menadžer ovisno o potrebnoj informaciji odabire pokazatelj koji će potrebiti. Financijska izvješća se najčešće analiziraju postupcima ili horizontalne ili vertikalne analize.

        1. Horizontalna analiza

Horizontalna analiza se provodi radi uspoređivanja dinamike promjena pojedinih pozicija temeljnih financijskih izvještaja. Podloga za provedbu su im komparativna izvješća, a kao rezultat se dobije uvid u uspješnost i sigurnost poslovanja promatranog poduzeća.

        1. Vertikalna analiza

Vertikalna analiza za podlogu koristi strukturna izvješća i prema tome daje uvid u strukturu financijskih izvješća. Korisna je kod uspoređivanja dvaju poduzeća različitih veličina jer najčešće polazi od izjednačavanja aktive i pasive sa 100 (u bilanci), te nakon toga stavljanja u odnos drugih pozicija određenog poduzeća čime se dobije bolji prikaz situacije od uspoređivanja apsolutnih veličina.

  1. Financijski izvještaji

Cilj financijskih izvještaja je pružanje informacija o financijskom položaju, uspješnosti te promjenama financijskog položaja (Žager i sur, 2008). Informacije se prikupljaju, procesiraju i sastavljaju u financijske izvještaje kako bi korisnici mogli donijeti najbolje moguće odluke.

Korisnici financijskih izvještaja mogu biti u i izvan poduzeća, odnosno razlikujemo interne i eksterne. Vanjski korisnici su sadašnji i potencijalni ulagači, kreditori, dobavljači, kupci, vladine organizacije, vlada, poslovne institucije i ostali vjerovnici te su izvješća koja su pripremljena za njih strukturirana i propisana zakonom. Interna izvješća nisu propisana Zakonom o računovodstvu, a korisnici koji ih koriste za kontrolu i donošenje odluka su većinom menadžeri ili drugi interni korisnici.

Prema Zakonu o računovodstvu, godišnje financijske izvještaje čine:

  • Izvještaji o financijskom položaju(bilanca)
  • Račun dobiti i gubitka
  • Izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti
  • Izvještaj o novčanim tokovima
  • Izvještaj o promjenama kapitala
  • Bilješke uz financijske izvještaje

U Republici Hrvatskoj, mikro i mali poduzetnici dužni su sastaviti i prezentirati samo bilancu, račun dobiti i gubitka i bilješke uz financijske izvještaje prema Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, a veliki poduzetnici odnosno subjekti od javnog interesa moraju sastaviti i prezentirati i ostala izvješća prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Svi su dužni voditi računa o Zakonu o računovodstvu, sastaviti izvješća na hrvatskom jeziku i u hrvatskoj valuti te ih javno objaviti.

Kvalitetni financijski izvještaji daju informacije koje su korisne u procesu poslovnog odlučivanja. Takve informacije su relevantne, pouzdane, usporedive i dosljedne, tj. one daju informacije koje moraju biti točne, donositi promjenu, odnosno utjecati na situaciju u poduzeću kako bi u slučaju nepogodnosti mogli korigirati poslovanje, usporedive kako bi mogli donositi zaključke na osnovu vremenske komponente i našeg poslovanja s obzirom na konkurenciju te slijediti jedna iz druge.

        1. Izvještaj o financijskom položaju (bilanca)

Prema Gulinu i suradnicima(2006), bilanca je sustavni pogled imovine, kapitala i obveza na određen datum i time najbolji je pokazatelj financijskog položaja, odnosno snage poduzeća. Sastavljena čini podloga za financijsku analizu, analizu zaduženosti, profitabilnosti, likvidnosti i aktivnosti, te je najvažniji financijski predmet revizije ( http://www.poslovni.hr/trzista/bilanca-je-najvazniji-dokument-tvrtke-149649 ).

Temelji se na osnovnoj bilančnoj jednadžbi koja govori da aktiva, odnosno imovina mora biti jednaka pasivi, odnosno izvorima imovine u koje svrstavamo obveze i kapital kako bi se postigla bilančna ravnoteža (Crnković i sur, 2008).

Prema Babiću(1965): „Bilanca služi za prikazivanje trenutnog stanja, a glavna knjiga za prikazivanje promjena“; naime, bilanca se sastavlja jednom godišnje na osnovi poslovno- knjigovodstvenih promjena zapisanih na kontima glavne knjige koje se bilježe u trenutku provođenja.

Postoje dva tipa bilance koja odlučuju o redoslijedu unošenja bilančnih pozicija. Anglosaksonski tip bilančne pozicije unosi prema kriteriju padajuće likvidnosti aktive i rastuće ročnosti pasive, dok europski tip raspoređuje pozicije aktive prema kriteriju rastuće likvidnosti i pozicije pasive prema padajućoj ročnosti ( Gulin i suradnici, 2006).

      1. Imovina ili aktiva

Aktiva je objektivna veličina koju kontrolira poslovni subjekt, rezultat je prošlih događaja, može ju se prikazati kao cjelinu ili vrijednost koja se može pouzdano vrednovati i očekuje se priljev budućih ekonomskih koristi od nje.

Sastoji se od kratkoročne i dugoročne imovine. Njihova podjela se vrši na temelju vremenskog kriterija povrata ili upotrebe u razdoblju od jednog obračunskog razdoblja. Za obračunsko razdoblje se uzima, najčešće, godina dana. Podskupine dugotrajne imovine su nematerijalna, materijalna i financijska imovina te potraživanja dok su podskupine kratkotrajne imovine financijska imovina, zalihe i potraživanja.

2015. 2016.
DUGOTRAJNA IMOVINA 116,845,493 124,722,168
I. NEMATERIJALNA IMOVINA 2,275,624 3,281,400
II. MATERIJALNA IMOVINA 113,841,522 120,703,239
III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA 665,659 674,841
IV. POTRAŽIVANJA 62,688 62,688
V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA 0 0
KRATKOTRAJNA IMOVINA 130,385,239 139,305,424
I. ZALIHE 88,593,062 90,833,509
II. POTRAŽIVANJA 36,185,494 44,534,310
III. KRATKOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINA 0 17,809
IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 5,606,683 3,919,796
PLAĆENI TROŠKOVI BUDUĆEG RAZDOBLJA I OBRAČUNATI PRIHODI 402,355 767,364
UKUPNO AKTIVA 247,633,087 264,794,956
IZVANBILANČNI ZAPISI 18,306,975 17,137,322

Tablica 1: Aktiva(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Prema podacima iz tablice vidimo da se dugotrajna imovina Metalske industrije Varaždin d. d. veća za 7,876,675 kuna, a kratkotrajna za 8,920,185 kuna u 2016. godini s obzirom na 2015. godinu. Imovina se, prema tome, ukupno gledajući povećala u 2016. godini. Do najvećeg skoka dolazi kod plaćenih troškova budućeg razdoblja i obračunatih prihoda.

      1. Izvori imovine ili obveze

Pasiva predstavlja izvore imovine koji mogu biti vlastiti i tuđi. Vlastiti izvor imovine je kapital dok tuđi čine obveze koje mogu biti kratkotrajne i dugotrajne.

Kapital može biti uloženi ili zarađeni, a sastoji se od upisanog kapitala, premija na izdane dionice, revalorizacijskih pričuva, pričuva, zadržanog ili prenesenog gubitka i dobitka ili gubitka tekuće godine (Crnković i sur, 2008).

Obveze čine izvori imovine nabavljani tuđim izvorima odnosno sredstvima. Mogu se podmiriti u skladu s dogovorom, odnosno ugovorom, i/ ili nekim propisom, a najčešće su to novčane isplate, prijenos druge imovine, pružanjem sluga ili izmjena drugom obvezom.

2015. 2016.
KAPITAL I REZERVE 84,298,832 91,337,096
I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 55,566,600 55,566,600
II. KAPITALNE REZERVE 7,824,089 7,824,089
III. REZERVE IZ DOBITI 6,490,249 6,492,226
IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE 0 0
V. ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK 12,443,362 14,407,966
VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE GODINE 1,958,652 7,035,339
VII. MANJINSKI INTERES 15,880 10,876
REZERVIRANJA 250,000 600,000
DUGOROČNE OBVEZE 59,275,839 69,423,483
KRATKOROČNE OBVEZE 100,916,844 98,939,138
ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD UDUĆEGA RAZDOBLJA 2,891,572 4,495,239
UKUPNA PASIVA 247,633,087 264,794,956
IZVANBILANČNI ZAPISI 18,306,975 17,137,322

Tablica 2: Pasiva(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Ukupna pasiva je za 17 161 869 kuna veća u 2016. godini nego što je bila 2015. godine. Skok se dogodio kod rezerviranja u 2016. godini i to za čak 350 000 kuna, a dugoročne obveze su se povećale za malo više od 10 000 kuna. Dobit poslovne godine je u 2016. godini gotovo 4 puta veća nego što je bila u 2015. godini.

        1. Izvještaj o dobiti

Izvještaj od dobiti, češće nazivan račun dobiti i gubitka, prikazuje uspjeh društva za određeno razdoblje. Svrha mu je prikazati prihode, rashode te poslovni rezultat stvoren u promatranom razdoblju. Prema tome, prihodi i rashodi se utvrđuju i unose u financijski izvještaj u razdoblju nastanka događaja, neovisno o trenutku plaćanja ili isplaćivanja. Izvještaj je obvezno sastavljati unutar jedne računovodstvene godine (koja ne mora biti jednaka kalendarskoj godini) iako je dopušteno sastavljati ga i češće. Prikupljaju se i podaci prethodne godine radi usporedbe i analize podataka. Za shvaćanje ovog izvještaja važno je poznavati pojmove prihoda, rashoda, dobiti i gubitka.

      1. Prihod

Prihodi su povećanja ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku pritjecanja ili povećanja imovine ili smanjenja obveza koja rezultiraju povećanjem vlasničke glavnice (kapitala), uz izuzetak onih povećanja glavnice koja se odnose na udjele sudionika u glavnici (Žager i sur, 2008).

Najčešći i najvažniji uvjet nastanka prihoda je stvarna prodaja proizvoda, robe ili usluga nakon čega slijedi novčana naknada iz koje nastaje prihod(Žager i Žager, 1999).

Ukoliko nastaju redovno ubrajamo ih u redovne prihode, koje još dijelimo na poslovne i financijske prihode. Ako je njihovo javljanje povremeno ubrajamo ih u izvanredne prihode koje nije moguće ni planirati ni predvidjeti. Primjer izvanrednih prihoda su prihodi od prodaje dugotrajne imovine, prodaje sirovina, inventurnih viškova i otpisa obveza (Žager i Žager, 1999).

Poslovni prihodi

Poslovni prihodi se dijele na prihode od prodaje i ostale poslovne prihode. Prihodi od prodaje nastaju prodajom proizvoda, usluga ili trgovačke robe, a priznaju se u trenutku isporuke istih u visini prodajne vrijednosti bez poreza na dodanu vrijednost, dok su ostali poslovni prihodi rezultat posebnih okolnosti, pojavljuju se povremeno i ne mogu se planirati. Neki od poznatijih prihoda koje ubrajamo u ostale prihode su prihodi od prodaje dugotrajne imovine, sirovina ili materijala, prihodi od inventurnih viškova i otpisa obveza.

2015. 2016.
I. POSLOVNI PRIHODI 216,301,935 228,136,090
1. Prihodi od prodaje 214,531,180 227,136,123
2. Ostali poslovni prihodi 1,770,755 999,967

Tablica 3: Poslovni prihodi(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Metalska industrija Varaždin d. d., je prema ovim podacima povećala svoje prihode u 2016. godini za 11 834 155 kuna. S time da dolazi do smanjenja ostalih poslovnih prihoda u 2016. godini.

Financijski prihodi

Financijski prihodi su prihodi koji nastaju kao posljedica ulaganja u financijsku imovinu. Najznačajniji su kamate na dane zajmove, dividende i pozitivne tečajne razlike.

  2015. 2016.
III. FINANCIJSKI PRIHODI 2,943,212 7,489,671
1. Kamate, tečajne razlike, dividende i slični prihodi iz odnosa s povezanim poduzetnicima 7,645 31,504
2. Kamate, tečajne razlike, dividende, slični prihodi iz odnosa nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama 2,931,696 7,455,589
3. Dio prihoda od pridruženih poduzetnika i sudjelujućih interesa
4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske imovine
5. Ostali financijski prihodi 3,871 2,578

Tablica 4: Financijski prihodi(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Prethodna tablica prikazuje da su se financijski prihodi povećali za čak 2 943 212 kuna. Najveća promjena je vidljiva kod prihoda iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama.

      1. Rashodi

Rashodi su troškovi realizirani u nekom obračunskom periodu, odnosno troškovi koji u nekom obračunskom periodu utječu na rezultat poslovanja.

Prema Žageru i suradnicima (2008), rashodi su smanjenja ekonomskih koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koji rezultiraju smanjenjem vlasničke glavnice, uz izuzetak onih smanjenja glavnice povezanih s raspodjelom sudionicima u glavnici. Nastaju trošenjem i neophodni su za stvaranje učinaka. Utvrđuju se prilikom prodaje proizvedenih proizvoda, tj. kada sirovine postanu sastavni dio proizvoda, robe ili usluge za prodaju.

Rashodi se dijele na redovne i izvanredne, dok redovni rashodi mogu biti financijski i poslovni. Izvanredni rashodi, isto kao i prihodi, nastaju neredovito i nije ih moguće planirati. Najčešće su vezani uz otuđivanje imovine, kazne i štete (Žager i Žager, 1999.).

Poslovni rashodi

Poslovni rashodi sastoje se od rashoda od prodaje robe ili proizvoda te rashoda razdoblja.

Rashodi od prodaje nastaju prodajom proizvoda ili robe i priznaju se u trenutku isporuke u visini nabavne vrijednosti (troška nabave) prodane robe odnosno troškova proizvodnje prodanih proizvoda (Žuger i sur, 2008).

Troškovi razdoblja postaju rashod u onom obračunskom razdoblju u kojem su nastali. U troškove razdoblja ulaze i ostali poslovni rashodi, a to su rashodi koji nisu vezani uz redovno poslovanje, pojavljuju se povremeno, ne mogu se planirati kao npr. rashodi od prodaje dugotrajne imovine, sirovina ili materijala, rashodi od inventurnih manjkova, rashodi po osnovi otpisa imovine.

2015. 2016.
II. POSLOVNI RASHODI 208,829,443 216,044,639
1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda -18,961,064 -465,708
2. Materijalni troškovi 152,147,291 136,405,617
3. Troškovi osoblja 55,712,050 58,043,144
4. Amortizacija 7,474,235 8,206,130
5. Ostali troškovi 10,682,318 11,288,287
6. Vrijednosno usklađivanje 0 325,918
7. Rezerviranja 0 350,000
8. Ostali poslovni rashodi 1,774,613 1,891,251

Tablica 5: Poslovni rashodi(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Poslovni rashodi Metalne industrije Varaždin d.d. su se također povećali u 2016. godini iako je ostvareno manje materijalnih troškova nego u 2015. godini te su rezerviranja i vrijednosna usklađivanja porasla za ukupno 675 918 kuna te se tako dosta odmakle od 0 koliki je bio iznos njihovih rashoda u 2015. godini.

Financijski rashodi

Financijski rashodi nastaju kao posljedica korištenja tuđih sredstava, odnosno prikazuju davanja u novcu i robi za nastale obveze(http://porast.hr/osnovni-financijski-termini/rashod ).

Najznačajnije su kamate na primljene kredite te negativne tečajne razlike. Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose i to po primljenom obračunu kamata, a negativne tečajne razlike se priznaju tada kada se utvrdi tečajna razlika (Šestanj- Perić, sine anno).

2015. 2016.
IV. FINANCIJSKI RASHODI 8,464,803 12,540,580
1. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi s povezanim poduzetnicima 26,511 80,939
2. Kamate, tečajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim osobama 8,438,292 12,446,359
3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske imovine
4. Ostali financijski rashodi 0 13,282

Tablica 6: Financijski rashodi(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Financijski rashodi su se u 2016. povećali za 4 075 777 kuna.. Najveća promjena se vidi kod rashoda s nepovezanim poduzetnicima iako su svi financijski rashodi porasli.

      1. Poslovni rezultat

Uspoređujući tablicu 3, 4, 5 i 6 dolazimo do zaključka da je Metalska industrija Varaždin d. d. ostvarila u 2015. godini ukupne prihode od 219 245 147 kuna što je za 16 380 614 kuna manje u usporedbi na 2016. godinu i ukupne rashode od 217 294 246 kune što je za 11 290 973 kuna manje od godine nakon. Vidimo da je poduzeće poslovalo s dobit od 7 030 335 kuna što je za 360% više nego 2015. godine. Metalna industrija u 2015. godini nije platila porez na dobit jer se ona, prema poreznoj upravi ministarstva financija Republike hrvatske, plaća ukoliko u poreznom razdoblju ostvari prihodi do 3.000.000,00 kuna ili više.

2015. 2016.
UKUPNI PRIHODI 219,245,147 235,625,761
UKUPNI RASHODI 217,294,246 228,585,219
DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA 1,950,901 7,040,542
1. Dobit prije oporezivanja 1,950,901 7,040,542
2. Gubitak prije oporezivanja 0 0
POREZ NA DOBIT   10,207
DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA 1,950,901 7,030,335
1. Dobit razdoblja 1,950,901 7,030,335
2. Gubitak razdoblja 0 0

Tablica 7: Rezultat računa dobiti i gubitka(Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

        1. Izvještaj o novčanim tokovima

Svrha ovog izvještaja je bilježenje novčanih primitaka i izdataka tijekom određenog razdoblja. Ono objašnjava promjene u novcu (i novčanim ekvivalentima) specificiranjem onih aktivnosti koje povećavaju novac i onih koje ga smanjuju (Van Horne i Wachowicz, 2002).

Najveća prednost ovog izvještaja je detaljna slika poslovnih, investicijskih i financijskih transakcija koje uključuju novac kompanije dok je najveći nedostatak izostavljanje važne nenovčane transakcije tekućeg razdoblja koja može utjecati na tok novca budućeg razdoblja. Ovaj izvještaj se prikazuje uz pomoć financijskih kategorija, tj. novčanih primitaka i izdataka te čistog (neto) novčanog toka. Novčani tokovi su primici i izdaci novca i novčanih ekvivalenata. Pod pojmom novac podrazumijeva se gotovina u blagajni i novac po viđenju na depozitnim računima u banci dok novčane ekvivalente čine kratkotrajna visoko likvidna ulaganja koja imaju mogućnost brzog prelaska u poznate iznose novca i koja nisu pod značajnim utjecajem rizika promijene vrijednosti ( Gulin i sur., 2006).

Primici i izdaci svrstavaju se u 3 kategorije: financijske, investicijske i poslovne aktivnosti. Od tri oblika izvještavanja najčešće se upotrebljava oblik jednostavnog računa dok su dvostrani račun ( T konto) i slobodni oblik manje upotrebljavani. Za pripremu i predočenje izvještaja koristi se ili direktna ili indirektna metoda izvještavanja.

      1. Kategorije aktivnosti

Svaki je primitak ili izdataka svrstan u jednu od 3 šire kategorije aktivnosti:

  • poslovnu kategoriju
  • investicijsku kategoriju
  • financijsku kategoriju.

Poslovne aktivnosti

Poslovne aktivnosti su aktivnosti iz redovnog poslovanja što znači da one utječu na visinu dobiti i gubitka što ih ujedno čini i glavnim aktivnostima kojima subjekt ostvaruje prihode. Najpoznatiji primici poslovnih aktivnosti su primici od prodaje proizvoda, robe i usluga, kamate na kredite, povrat poreza, dividende i primici kupaca za predujmove. Poslovne izdatke čine izdaci za dobavljače za nabavu sirovina, robe i izvršene usluge, zaposlenike (brutoplaće), poreze, dane predujmove, kamate kreditorima i ostale poslovan aktivnosti (Gulin i sur., 2006).

2015. 2016.
1. Dobit prije poreza 1,950,901 7,040,542
2. Amortizacija 7,474,235 8,206,130
3. Povećanje kratkoročnih obveza 506,941 5,252,003
4. Smanjenje kratkotrajnih potraživanja 1,180,105 0
5. Smanjenje zaliha 0 0
6. Ostalo povećanje novčanog tijeka 2,094,627 1,570,849
Ukupno povećanje novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti 13,206,809 22,069,524
1. Smanjenje kratkoročnih obveza 0 0
2. Povećanje kratkotrajnih potraživanja 0 8,348,816
3. Povećanje zaliha 22,110,972 2,240,447
4. Ostalo smanjenje novčanog tijeka 0 0
Ukupno smanjenje novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti 22,110,972 10,589,263
NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI 0 11,480,261
NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI 8,904,163 0

Tablica 7: Poslovne aktivnosti (Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Ukupno povećanje novčanog toka od poslovnih aktivnosti promatranog poduzeća se je za 8 862 715 kuna više nego što je iznosilo godinu prije, odnosno 2015. godine. Tome je posebno pridonijelo povećanje kratkoročnih obveza koje je u 2016. godini veće za 4 745 062 kuna i smanjenje kratkotrajnih potraživanja koje je palo na 0, odnosno smanjilo se za 1 180 105 kuna. Ukupno smanjenje u 2016. godini iznosi 10 589 263 kuna što je za više od 50% manje nego u 2015. godini. U 2016. godini je došlo do povećanja kratkotrajnih potraživanja za 8 348 816 kuna, dok je prethodne godine ono iznosilo 0 kuna. Zabilježeno je i povećanje zaliha iako se ono, u usporedbi s prethodnom godinom, smanjilo za gotovo 12 000 000 kuna.

Investicijske aktivnosti

Investicijske aktivnosti čine aktivnosti stjecanja i otuđivanja dugotrajne imovine i druga ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente ( Gulin i sur., 2006).

Najpoznatiji investicijski primici su primici od prodaje dugotrajne imovine te vrijednosnih papira drugih. Najpoznatiji izdaci su izdaci za kupnju dugotrajne imovine i vrijednosnih papira drugih.

2015. 2016.
1. Novčani primici od prodaje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 0 0
2. Novčani primici od prodaje vlasničkih i dužničkih instrumenata 0 0
3. Novčani primici od kamata 0
4. Novčani primici od dividendi 0
5. Ostali novčani primici od investicijskih aktivnosti 0
Ukupno novčani primici od investicijskih aktivnosti 0 0
1. Novčani izdaci za kupnju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 16,012,825 16,082,805
2. Novčani izdaci za stjecanje vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 0 0
3. Ostali novčani izdaci od investicijskih aktivnosti 0 0
Ukupno novčani izdaci od investicijskih aktivnosti 16,012,825 16,082,805
NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI 0 0
NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI 16,012,825 16,082,805

Tablica 8: Investicijske aktivnosti (Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Iz prethodne tablice vidimo da nije bilo u Metalnoj industriji Varaždin d. d. novčanih primitaka od investicijskih aktivnosti ni u 2015. ni u 2016. godini dok su novčani izdaci u obje godine iznosili oko 16 000 000 kuna.

Financijske aktivnosti

Financijske aktivnosti utječu na vlastito i tuđe financiranje, tj. utječu na veličinu glavnice i kredite i zajmove, odnosno na zaduženje subjekta. Primjeri primitaka su izdane dionice te obveznice i primljeni krediti dok su izdaci za stjecanje dionica, isplatu obveznica, te otplatu glavnice kredita najpoznatiji izdaci.

2015. 2016.
Novčani primici od izdavanja vlasničkih i dužničkih financijskih instrumenata 0 0
Novčani primici od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i drugih posudbi 21,536,109 2,917,935
Ostali primici od financijskih aktivnosti 0
Ukupno novčani primici od financijskih aktivnosti 21,536,109 2,917,935
Novčani izdaci za otplatu glavnice kredita i obveznica 0 0
Novčani izdaci za isplatu dividendi 0 0
Novčani izdaci za financijski najam 0 0
Novčani izdaci za otkup vlastitih dionica 0 0
Ostali novčani izdaci od financijskih aktivnosti 12,288 2,278
Ukupno novčani izdaci od financijskih aktivnosti 12,288 2,278
NETO POVEĆANJE NOVČANOG TIJEKA OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI 21,523,821 2,915,657
NETO SMANJENJE NOVČANOG TIJEKA OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI 0 0

Tablica 9: Financijske aktivnosti (Prema: Godišnje izvješće 2016. Metalska industrija d.d.)

Iz tablice 8 vidimo da je promatrana metalna industrija u 2016. godini ostvarila novčane primitke od financijskih aktivnosti za 18 618 174 manje nego u prethodnoj godini. U obje godine primici su od glavnice kredita, zadužnica, pozajmica i ostalih posudbi. Izdaci od financijskih aktivnosti su se u 2016. godini smanjili za malo više od 10 000 kuna.

      1. Oblici izvještavanja

Oblici izvještavanja izvješća o toku novca nisu propisani, što znači da poslovni subjekt odlučuje koji će oblik koristiti. Najčešće primijenjen je oblik jednostavnog računa koji iz svake aktivnosti određuje neto novčani tok. Dvostrani račun (još nazivan T konto) je oblik izvještavanja u kojem se na lijevu stranu svrstavaju primici, a na desnu izdaci. Kombinaciju ova dva oblika čini slobodni oblik koji razvrstava primitke i izdatke kao dvostrani račun, ali iz svake aktivnosti računa neto novčani tok kao jednostrani račun.

      1. Metode izvještavanja

Metode izvještavanja su kako je već prije navedeno, metoda za pripremanje i predočavanja izvještaja o novčanim tokovima. Postoji direktna i indirektna metoda.

Direktna metoda

Direktnom metodom se prikazuju bruto novčani primici i izdaci svrstani u tokove aktivnosti društva u izvještajnom razdoblju te čisti novčani tok dobiven zbrajanjem bruto primitaka i izdataka tog izvještajnog razdoblja.

Indirektna metoda

Kod indirektne metode se razlikuje računanje poslovnih aktivnosti dok ostale aktivnosti računamo kao kod direktne metode. Kod poslovnih aktivnosti u ovoj metodi se dobit prikaže kao dodatna stavka u izračunu primitaka i kao ostvaren gubitak kod novčanih izdataka. Podaci se zatim korigiraju za amortizaciju te promjene u vrijednosti zaliha, potraživanja i obveza. Ova metoda zahtjeva i dodatna usklađivanja kako bi se ekonomske kategorije „uskladile“ na novčane primitke i izdatke koje prikazujemo.

  1. Financijski pokazatelji

Financijski pokazatelj predstavlja broj koji se dobije stavljanjem u odnos jedne ekonomske veličine s drugom ekonomskom veličinom, a ona nam daje dodatnu informacija za donošenje određene odluke. Potrebne ekonomske veličine čitamo iz financijskih izvještaja, a koja veličina, odnosno koji nam je pokazatelj potreban, ovisi o informaciji koja je potrebna za donošenje odluke. Pokazatelji su svrstani u grupe tako da postoje:

  • pokazatelji likvidnosti (eng. liquidity ratios)
  • pokazatelji zaduženosti (eng. leverage ratios)
  • pokazatelji aktivnosti (eng. activity ratios)
  • pokazatelji ekonomičnosti
  • pokazatelji profitabilnosti (eng. profitability ratios)
  • pokazatelji investiranja (eng. investibility ratios)
        1. Pokazatelji likvidnosti

Likvidnost je sposobnost pretvaranja imovine u novac bez značajnijeg smanjenja cijene (Van Horne i Wachowicz, 2002). Najlikvidniji dijelovi imovine su novac i novčani ekvivalenti.

Kada govorimo o likvidnost, važno je gledati vrijeme potrebno da se imovina pretvori u gotovinu i sigurnost ostvarene cijene.

Što se tiče vremenske dimenzije kod likvidnosti, najbolji primjer su potraživanja od kupaca. Ona predstavljaju dugove koji bi se trebali pretvoriti u novac u danom roku plaćanja ( od 30 do 60 dana) dok se zalihe pretvaraju u novac nakon prodaje.

Potraživanja se smatraju likvidnima do trenutka do kada mogu biti naplaćena u razumnom roku (za razumni rok se uzima period od 30 dana).

Likvidnost računaju financijski manageri koji donose odluke za podmirivanje obveza prema dobavljačima, kreditorima, državi, ali su također značajni i samim kreditorima i dobavljačima (preza).

Najučestaliji pokazatelji likvidnosti su koeficijenti koji predstavljaju odnose koji mjere sposobnost poduzeća da podmiri kratkoročne obveze, a oni su:

  • koeficijent tekuće likvidnosti
  • koeficijent ubrzane likvidnosti
  • koeficijent trenutne likvidnosti
  • koeficijent financijske stabilnosti
  • neto obrtni kapital

Ako poduzeće nije likvidno ono posluje s poteškoćama, nema dovoljno sredstava za nabavu sirovina i materijala, robe, za isplatu plaća, poreza i drugih obveza (http://analiza.bloger.index.hr/post/pokazatelji-likvidnosti/187019.aspx ).

      1. Koeficijent tekuće likvidnosti ili tekući odnos

Među najopćenitijim i često upotrebljavanim odnosima koji predstavlja omjer između tekuće imovine i tekućih, odnosno kratkoročnih obveza. Medijan mu iznosi 2.1 (Van Horne i Wachowicz, 2002). Što je veći, to je veća sposobnost poduzeća da plati svoje račune odnosno podmiri tekuće obveze s tekućom imovinom, ali ne uzima u obzir likvidnost pojedinih komponenti. Formula za tekući odnos je :

Metalska industrija Varaždin d. d. ima kratkotrajnu imovinu u iznosu od 139 305 424 kuna i kratkoročne obveze u iznosu od 98 939 138 kuna. Računanjem vidimo da je koeficijent tekuće likvidnosti niži od medijana.

      1. Koeficijent ubrzane likvidnosti ili odnos kiselosti (brzi test)

Odnos kiselosti predstavlja bolji pokazatelj od tekućeg odnosa jer uzima u obzir zalihe, odnosno najmanje likvidni dio imovine. Njegova glavna zadaća je mjeriti sposobnost podmirenja s najlikvidnijom (brzom) tekućom imovinom (Van Horne i Wachowicz, 2002). Medijan mu iznosi 0.9. Formula za ovaj odnos je:

Nakon odbitka zaliha od tekuće imovine, rezultat se smanjio za 35%, tj. koeficijent ubrzane likvidnosti je za 35% manji od koeficijenta tekuće likvidnosti.

      1. Koeficijent trenutne likvidnosti

Ovaj koeficijent pokazuje kolika je pokrivenost kratkoročnih obveza likvidnom kratkotrajnom imovinom, odnosno novčanim sredstvima. Smatra se da ovaj koeficijent ne bi trebao biti manji od 0,10, odnosno 10%. (http://analiza.bloger.index.hr/post/pokazatelji-likvidnosti/187019.aspx) Koristi se kao pokazatelj u slučaju da potraživanja čine većinu kratkotrajne imovine, a postoji praksa kašnjenja u njihovoj naplati.

Najlikvidniji dio imovine, novac Metalske industrije Varaždin d. d., može pokriti samo 4% kratkoročnih obveza, tj. koeficijent trenutne likvidnosti je 0, 04.

      1. Koeficijent financijske stabilnosti

Koeficijent financijske stabilnosti bi trebao biti manji od jedan, jer se iz dijela dugoročnih izvora treba financirati ne samo dugotrajna već i kratkotrajna imovina. Zato je smanjenje ovoga koeficijenta pozitivna tendencija, jer ako dugotrajna imovina angažira likvidnu kratkoročnu imovinu može doći do smanjenja mogućnosti podmirenja tekućih obveza.

Zbroj kapitala i dugoročnih obveza metalske industrije je 160 760 579 kuna. Uspostavljajući u odnos dugotrajnu imovinu s navedenim iznosom dobivamo koeficijent financijske stabilnosti, a on je manji od jedan.

      1. Neto obrtni kapital

Neto obrtni kapital, nazivan i neto radni kapital, predstavlja koncept upravljanja obrtnim kapitalom obuhvaća određivanje oblika kratkoročnog financiranja obrtnih sredstava te dugoročnog financiranja za onaj dio obrtnih sredstava koji treba biti dugoročno prisutan u poslovanju poduzeća. Vrijednost obrtnog kapitala može biti pozitivna ili negativna, a ovisi o strukturi imovine i dugova tvrtke. Obrtni kapital je uvjet likvidnosti i financijske stabilnosti poduzeća, a medijan za ovaj koeficijent ne postoji jer važnu ulogu igraj djelatnost tvrtke. Formula je:

        1. Pokazatelji zaduženosti (solventnosti)

Ovi pokazatelji pokazuju strukturu kapitala i putove kojima poduzeće financira svoju imovinu, tj. oni određuju stupanj korištenja financijskih sredstava za koja se firma zadužila. Ukoliko poduzeće padne pod nekontroliranu zaduženost ono gubi financijsku fleksibilnost, čime može imati probleme pri pronalaženju novih investitora te mu prijeti bankrot. Ukoliko je stupanj zaduženosti pod kontrolom, a posuđena sredstva se koriste na pravi način, zaduženost može rezultirati porastom povrata na ono u što je investirano. Najučestaliji pokazatelji zaduženosti su:

  • koeficijent zaduženosti
  • koeficijent vlastitog financiranja
  • odnos duga i glavnice
  • stupanj pokrića I
  • stupanj pokrića II
      1. Koeficijent zaduženosti

Koeficijent zaduženosti pokazuje postotak imovine nabavljen zaduživanjem. Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik, a što je manji, financijski rizik je niži; treba težiti tome da koeficijenta bude 50% ili manji. Koeficijent se računa prema formuli:

Metalska industrija ima povećani financijski rizik jer je koeficijent zaduženosti 0, 64 odnosno ukupne obveze iznose kao 64% ukupne imovine.

      1. Koeficijent vlastitog financiranja

Koeficijent vlastitog financiranja govori koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala (glavnice). Vrijednost ovog koeficijenta bi trebala biti veća od 50% za razliku od koeficijenta zaduženosti koji bi trebao biti manji od 50%, odnosno, ukoliko je koeficijent vlastitog financiranja veći od 50% tvrtka je u boljem položaju. Koeficijent je odnos glavnice i ukupne imovine prikazan formulom:

Koeficijentom vlastitog financiranja doznajemo da je Metalna industrija Varaždin d. d. investirala 35 posto ukupne imovine.

      1. Odnos duga i glavnice

Gornja granica odnosa duga i glavnice je najčešće 2:1, s udjelom dugoročnog duga ne većim od jedne trećine.

Prema Van Horne-u i Wachowicz-u (2002) što je niži odnos duga i glavnice, to je veća razina financiranja poduzeća koju osiguravaju dioničari i veća je zaštita vjerovnika (granica zaštite) u odlučivanju smanjenja vrijednosti imovine ili gubitaka.

Ovaj odnos daje dobru sliku o kreditnoj sposobnosti i financijskom riziku poduzeća (Van Horne i Wachowicz, 2002).

Odnos duga i glavnice se izračunava pomoću formule:

      1. Stupanj pokrića I. i stupanj pokrića II.

Dok prethodna tri pokazatelja zaduženosti govore o statičkoj zaduženosti u određenom vremenskom trenutku, stupanj pokrića I. govori o pokriću dugotrajne imovine glavnicom, a stupanj II. o pokriću glavnicom uvećanom za dugoročne obveze.

Pokazatelje stupnja pokrića moguće je istovremeno razmatrati i kao pokazatelje likvidnosti zato što formula za stupanj pokrića II. uzima u obzir da se dugoročnim izvorima mora financirati i kratkotrajna imovina.

        1. Pokazatelji aktivnosti

Pokazatelji aktivnosti se računaju na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Visok iznos akumulirane amortizacije u odnosu prema iskazanoj dugotrajnoj imovini može biti indikator zastarjelosti i potrebe unapređenja, a značajan porast stanja novca može sugerirati da je sredstava previše. Što je koeficijent obrta veći broj to je vrijeme vezivanja ukupne i pojedinih vrsta imovine kraće (Šarlija, 2009).

  • Najčešće korišteni omjeri su:
  • Koeficijent obrta ukupne imovine
  • Koeficijent obrta dugotrajne imovine
  • Koeficijent obrta kratkotrajne imovine
  • Koeficijent obrta zaliha I
  • Koeficijent obrta zaliha II
  • Koeficijent obrta potraživanja
      1. Koeficijent obrta ukupne imovine

Koeficijent obrta ukupne imovine govori koliko tvrtka uspješno koristi imovinu s ciljem stvaranja prihoda, tj. koliko puta se ukupna imovina tvrtke obrne u tijeku jedne godine. Računa se prema sljedećoj formuli:

Prema Van Horne-u i Wachowicz-u (2002), medijan za djelatnost je 1, 66, a koeficijent obrtaja ukupne imovine Metalske industrije je 0, 9 što upućuje na to da navedeno poduzeće ima manje prihode od prodaje po kuni investiranom u imovinu nego djelatnost u prosjeku.

Važno je uzeti u obzir da smo ukupnu imovinu u ovoj formuli dobili izračunom prosjeka vrijednosti imovine na početku i kraju razdoblja (Šarlija, 2009).

      1. Koeficijent obrta dugotrajne imovine

Obrt dugotrajne imovine pokazuje koliko uspješno tvrtka koristi dugotrajnu imovinu s ciljem stvaranja prihoda. Što je pokazatelj veći, to je manje novca potrebno za stvaranje prihoda vezanog za fiksnu imovinu. Opadajući pokazatelj može biti indikator reinvestirana u postrojenja, opremu ili neku drugu stalnu imovinu (Šarlija, 2009).

Koeficijent kod Metalne industrije Varaždin d. d. iznosi 1.899 iz čega vidimo da je dugotrajna imovina gotovo dva puta maja od ukupnih prihoda.

      1. Koeficijent obrta kratkotrajne imovine

Koeficijent obrta kratkotrajne imovine pokazuje koliko puta se kratkotrajna imovina tvrtke obrne tijekom jedne godine, odnosno daje mjeru relativne efikasnosti kojom poduzeće rabi kratkotrajnu imovinu za stvaranje prihoda (Šarlija, 2009).

Iz ovog koeficijenta vidimo da se kratkotrajna imovina Metalne industrije Varaždin d. d. može obrnuti gotovo dva puta tijekom godine.

      1. Koeficijent obrta zaliha

Zalihe i potraživanja od kupaca čine kratkotrajnu imovinu. Zalihe su najmanje likvidan oblik imovine.

Koeficijent obrta zaliha pokazuje koliko se puta zalihe obrnu u tijeku jedne godine (Šarlija, 2009). Ukoliko je ovaj koeficijent visok, do zaliha je došlo smanjenjem prodaje tvrtke zbog neadekvatne zalihe robe ili planiranim potrebama budućeg razdoblja. Koeficijent se računa formulom:

Tijekom godine, zalihe se navedene industrije mogu obrnuti dva i pol puta.

      1. Koeficijent obrta potraživanja

Potraživanja od kupaca predstavljaju prodaju koja nije naplaćena, stoga se mogu promatrati i kao oblik kredita koji tvrtka daje svojim kupcima produživanjem roka naplate (Šarlija, 2009).

Koeficijent obrta potraživanja stavlja pokazuje prosječno trajanje naplate potraživanja te ga je moguće izračunati za svakog pojedinog kupca.

Vidimo da je kod Metalne industrije koeficijent potraživanja duplo veći od koeficijenta zaliha. On iznosi 5, 1 što može biti zabrinjavajuće jer se radi o iznosu koje poduzeće očekuje.

        1. Pokazatelji ekonomičnosti

Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda te pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda. Ukoliko je vrijednost pokazatelja manja od 1, poduzeće ostvaruju gubitak. Najučestaliji pokazatelj su:

  • ekonomičnost ukupnog poslovanja
  • ekonomičnost poslovnih aktivnosti
  • ekonomičnost financiranja

Na temelju izračunatih pokazatelja vidimo da Metalna industrija Varaždin d. d. ostvaruje pozitivnu ukupnu ekonomičnost(veću od 1), usprkos tome što je ekonomičnost financiranja manja od 1.

        1. Pokazatelji profitabilnosti

Pokazatelji profitabilnosti, za razliku od ostalih pokazatelja, povezuju profit s prihodima iz prodaje i investicijama, a ukupno promatrani pokazuju ukupnu učinkovitost poslovanja poduzeća jer sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu.

Najučestaliji pokazatelji profitabilnosti su:

  • marža profita
  • stopa povrata imovine ROA (eng. return on assets)
  • stopa povrata kapitala ROE (eng. return on equity)
      1. Marža profita

Marža profita nam pokazuje postotak ostvarenog dobitka iz određenog poslovnog pothvata. http://profitiraj.hr/kako-mjeriti-profitabilnost-poslovanja-%E2%80%93-profitna-marza-i-dodana-vrijednost/ Najčešće se računa pomoću formule:

Vidimo da je ukupni ostvaren dobitak vrlo mal i on iznosi 0, 03.

      1. Stopa povrata imovine ROA

Stopa povrata imovine je indikator uspješnosti korištenja imovine u stvaranju dobiti. Ovaj pokazatelj pokazuje kolika je intenzivnost imovine poduzeća, odnosno pokazatelj neto profitabilnosti imovine. Uzimajući u obzir da vrijednost stope povrata imovine uvelike varira ovisno o industriji ili djelatnosti kojom se poduzeće bavi nije moguće odrediti univerzalni medijan.

Što je niža dobit po novčanoj jedinici imovine viši je stupanj intenzivnosti imovine; vrijedi i obrnuto. Ukoliko je vrijednost ROA pokazatelja nekog poduzeća 20%, to znači da ono zarađuje 0,20 novčane jedinice na svaku novčanu jedinicu imovine. Opće pravilo glasi da sve vrijednosti pokazatelja ispod 5% podrazumijevaju visok stupanj intenzivnosti imovine, dok vrijednosti iznad 20% označavaju nisku intenzivnost imovine. (Šarlija, 2009.).

Stopa povrata imovine se izražava u postotku, a izračunava na sljedeći način:

, a može se prikazati i u obliku:

Stopa povrata imovine Metalne industrije iznosi 2, 7 što upućuje na visok stupanj intenzivnosti imovine.

      1. Stopa povrata kapitala ROE

Ova stopa pokazuje koliko novčanih jedinica dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog kapitala. Ukoliko su stope profitabilnosti vlastitog kapitala vrlo visoke, pa čak i više od stopa profitabilnosti imovine, poduzeću bi se isplatilo koristiti tuđim kapitalom, i obrnuto (Šarlija, 2009).

Izračunava se na sljedeći način:

Metalna industrija za jednu jedinicu vlastitog kapitala ostvaruje 0, 13 novčanih jedinica.

        1. Pokazatelji investiranja

Pokazatelji investiranja služe za mjerenje uspješnosti ulaganja u dionice, a razlikuju se od ostalih pokazatelja i po tome što, osim podataka iz financijskih izvještaja, potrebni su i

podaci o dionicama, posebice o broju i tržišnoj vrijednosti dionica.

Najznačajniji pokazatelji investiranja su pokazatelji ukupne rentabilnosti dionice i dividendne rentabilnosti dionica i ni se iskazuju u postotku. Još su korisni pokazatelji iz ove grupe i pokazatelj dobiti po dionici i dividende po dionici, dok Šarlija(2009) spominje i odnos isplate dividendi.

      1. Dobit po dionici

Rezultat ovog pokazatelja je iznos u novčanim jedinicama dobiti ostvarene po jednoj dionici; on zapravo predstavlja sposobnost dionice da stvari dobit. Što je rezultat veći, dionica je atraktivnija.

      1. Dividenda po dionici

Koeficijent izražava iznos dividende koji će dioničar dobiti za svaku dionicu koju posjeduje

      1. Odnos isplate dividendi

Ovaj pokazatelj je spoj prethodna dva pokazatelja i za razliku od ostalih, najčešće je maji od 1 zbog zadržavanja dobiti. Njegova je formula:

      1. Ukupna i dividendna rentabilnost dionice

Ukupna rentabilnost je, u pravilu, veća od dividendne rentabilnosti. Ovi pokazatelji najviše zanimaju dioničare banaka.

  1. Poslovno planiranje


Poslovni plan

„Poslovni plan je pisani dokument koji sadrži potanko razrađenu analizu o ulaganju u posao, o budućim rezultatima poslovanja, te o varijantnim rješenjima za moguće rizične situacije koje donosi buduće vrijeme.“ (http://www.hamagbicro.hr/poslovni-plan/ ).

Poslovni plan, prema Žegeru i sur(novo), osigurava smjernice poslovanja, motivira zaposlene što osigurava uspjeh, koordinira aktivnosti i pomaže u procjeni željenog cilja iako, ukoliko nije dobro sastavljen, može ograničavati djelovanje, demoralizirati zaposlene i dovesti do ne kontroliranja troškova. Do loše sastavljenog plana može doći nedostatkom dobrog definiranja ciljeva, loše povezanosti strategije i operativnih planova, nedefinirane individualne odgovornosti i valjanih mjera izvršavanja aktivnosti (Žager i sur, novo).

Dobar poslovni plan podrazumijeva kvalitetnu pripremu. Određivanje ciljeva, metoda i postupaka, u procesu planiranja, te kontrola, koja podrazumijeva određivanje željenog iznosa, analizu ostvarenog, odstupanje i određivanje i korekciju aktivnosti ukoliko je došlo do negativnog odstupanja, povezani su procesi koji osiguravaju dobar poslovni plan. Strategija određuje kako će poduzeće koristiti svoje sposobnosti u svrhu ispunjavanja ciljeva. Ona podrazumijeva određivanje ciljeva, tržišta, načina djelovanja na gospodarstvo, industriju ili konkurenciju te oblik organizacije i financijske strukture koji će poprimiti poduzeće za koje se planira.

      1. Načela poslovnog plana

Prema Hamagu (http://www.hamagbicro.hr/poslovni-plan/ ), načela poslovnog plana govore o tome da poslovni plan mora biti lako čitljiv i razumljiv, orijentiran prema tržištu, a ne prema tehnologiji rada ili kapacitetu poduzetnika te da mora sadržavati procjenu utjecaja konkurencije te uvjerljivu i realnu razvojnu viziju.

Korisnici poslovnog plana

Poslovni plan definira menadžment. Ukoliko sve odluke o procjeni inputa donosi glavni menadžment, pristup kojim je došlo do planiranja naziva se top-menadžment pristup, a ukoliko menadžment na svim razinama može procijeniti inpute poslovnog plana koristio se pristup široke mase (Žager i sur, novo).

U ovom radu ću se fokusirati na financijski dio poslovnog plana. Prema hamagu, poslovni plan se sadrži od dijela u kojemu se govori o mjestu poslovanja, o vlasnicima i osnivačima, viziji i nastanku poduzeća, predmetu poslovanja i tržištu te zaključnu ocjenu poduzeća i analizu osjetljivosti. Ali, kako sam već napomenu, ne postoji striktno definirani sadržaj plana budućeg poslovanja.

      1. Temeljni elementi poslovnog plana

Temeljni elementi poslovnog plana su, prema Hamagu http://www.hamagbicro.hr/poslovni-plan/ ):

  • temeljni podaci o poduzetniku koji govore čime se on bavi, kakva mu je vlasnička struktura te su prikazani podaci iz zadnjih financijskih izvještaja
  • prikaz proizvoda i usluga, odnosno s čime se poduzetnik predstavlja na tržištu (novi proizvodi ili modifikacije), patenti, franšize i sl.
  • analiza prodajnog tržišta i konkurencije, odnosno svrstavanje promatranog poduzeća u djelatnost te njegovo uspoređivanje s najvažnijim konkurentima
  • marketing strategija koja je u sklad s ciljevima, načinom oglašavanja, troškovima oglašavanja i politikom cijena;
  • proizvodnja i distribucija
  • financije kojim prikazujemo očekivani poslovni rezultati na temelju imovine i izvora imovine
  • podaci o menadžerskom timu jer kvalitetni menadžeri osiguravaju uspjeh

Sadržaj poslovnog plana

Prema nekim izvorima, poslovni plan nije nigdje striktno definiran dok ga Žager i suradnici(novo) definiraju kao set planskih financijskih izvještaja koji se dijele na operativne i financijske planove.

Operativni i financijski planovi su rezultat manjih planova koji se sastavljaju na temelju financijskih izvještaja prethodnog razdoblja i procijene menadžmenta za nadolazeće razdoblje za koje se plan sastavlja. Jedan operativi izvještaj se sastoji od prethodno izračunatog dijela, pa je stoga važno promatrati sve dijelove operativnog plana kako bi mogli doći do pravih informacija koje će donijeti točan pogled na buduće stanje.

Operativne odluke se kod odlučivanja o korištenju oskudnih resursa, dok se za financiranje nabave istih koriste financijske odluke(Žager i sur, novo).

Vrste poslovnog plana

Poslovni plan se obično dijeli na vrste s obzirom na vremenski raspon planiranja tako da postoji dugoročni i kratkoročni plan. Kratkoročni plan određuje strategiju za vremenski raspon do jeden godine, a dugoročni plan za period duži od jedne godine.

Operativni plan

Operativni plan, kao dio poslovnog plana, se sastoji o prodajnog plana, proizvodnog plana, plana nabave materijala, plana trošenja direktnog materijala, plana administrativnih troškova, plana troškova prodaje, plana direktnog rada, općih troškova pogona i plana troškova prodanih proizvoda.

Prodaji plan je, prema Gulinu i sur.(2012), inicijalni i temeljni plan za konstruiranje ukupnog poslovnog plana, a izračunava se prema formuli:

.

Za potrebe ovog rada sam napravila plan prodaje za prvo tromjesečje izmišljene organizacije „XY“ prikazan tablicom 10. i 11. Poduzeće proizvodi jedan proizvod, a u proizvodnji upotrebljava samo jedan resurs. Planska prodajna cijena iznosi 100 kuna po komadu.

PODRUČJE PRODAJE SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
A 300 450 200 950
B 350 550 230 1130
C 250 500 300 1050
UKUPNO 900 1500 730 3130

Tablica 10: Plan prodaje poduzeća „XY“ (po uzoru na Gulin i sur(2012))

PODRUČJE PRODAJE SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
A 30 000 45 000 20 000 95 000
B 35 000 55 000 23 500 113 500
C 25 000 50 000 30 000 105 000
UKUPNO 90 000 150 000 73 500 313 500

Tablica 11: Plan ukupnog prihoda „XY“ (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Za formulu plana proizvodnje potrebno je, osim prodajnog plana, znati i informacije o početnim i konačnim ciljanim zalihama. Potrebno je količine ciljanih konačnih zaliha pribrojiti količini poslovnog plana te oduzeti količinu početnih zaliha kako je i prikazano formulom:

p.

Redni broj Pozicija SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
1. Prodajni plan 900 1500 730 3130
2. Plus: cijena konačne zalihe gotovih proizvoda 870 1300 1500 3670
3. Suma(1 + 2) 1770 2800 2230 6800
4. Početne zalihe (900) (850) (900) (2650)
5. Planirana proizvodnja (3-4) 870 1950 1330 4150

Tablica 12: Plan proizvodnje „XY“ (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Nakon sastavljanja prethodna dva plana može se sastaviti plan nabave direktnog materijala jer se računa na temelju veličina dobivenih u planu proizvodnje. Planirani troškovi nabave direktnog materijala izračunavaju se na temelju plana nabave direktnog materijama tako da se oni pomnože s troškom nabave materijala po jedinici. Ciljane konačne zalihe direktnog materijala jesu 30% od proizvodnje sljedećeg mjeseca s time da je predviđanje za travanj 1500 komada, a početne zalihe čini 30% planirane proizvodnje istog mjeseca.

Redni broj Pozicija SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
1. Planirana proizvodnja 870 1950 1330 4150
2. Plus: cijena konačne zalihe 585 399 450 1434
3. Suma(1 + 2) 1455 2349 1780 5584
4. Početne zalihe (261) (585) (399) (1245)
5. Planirana nabava (3-4) 1194 1764 1381 4339
6. Troškovi nabave po jedinici ×25kn ×25kn ×25kn ×25kn
7. Planirani trošak nabave 29850 44100 34525 108475

Tablica 13: Plan nabave direktnog materijala „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Plan troškova direktnog materijala govori nam koliko jedinica direktnog materijala je potrebno za proizvodnju jedince gotovog proizvoda, a računa se formulom

Već sam prije napomenula da je za jedan proizvod potrebna jedna sirovina te je stoga broj potrebnih jedinica jednak broju gotovih proizvoda. Za trošak nabave materijal po jedinici sam uzela cijenu od 25 kuna.

Redni broj Pozicija SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
1. Planirana proizvodnja 870 1950 1330 4150
2. Troškovi nabave materijala po jedinici ×25kn ×25kn ×25kn ×25kn
3. Planirani trošak nabave 21750 48750 33250 103750

Tablica 14: Plan troškova direktnog materijala „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Inženjeri i tehničari prate rad radnika i na temelju promatranja izračunavaju troškove direktnog rada uz formulu:

.

Redni broj Pozicija SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
1. Planirana proizvodnja 870 1950 1330 4150
2. Sat direktnog rada po jedinici ×2 ×2 ×2 ×2
3. Planirani sati direktnog rada 1740 3900 2660 8300
4. Trošak rada(satnica) ×3 ×3 ×3 ×3

5.		 Planirani trošak direktnog rada 5 220 11 700 7 980 24 900

Tablica 15: Plan troškova direktnog rada „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Plan općih troškova proizvodnje sastavlja se na temelju formule:

Za razliku od dosad obrađenih planova, ovaj plan zahtjeva jednu tablicu za jedan mjesec. Opći troškovi se dijele na fiksne i varijabilne troškove. Fiksni troškovi se tijekom vremena (prema pravilu) ne mijenjaju i za njih uzimamo fiksne mjere. Tablice su napravljene za prva 3. mjeseca, a planirano je 2 500 sati direktnog rada za siječanj, 3 000 za veljaču i 3 500 za ožujak. Varijabilni troškovi se mijenjaju, u ovom slučaju, zbog promjena u satima rada, a kod računanja uzimao u obzir da se sat čišćenja naplaćuje 0, 10 kuna, sat indirektnog rada 0, 20 kuna, održavanja 0, 30 kuna i energije 0, 55 kuna. Iz tablica vidimo da s porastom sati rada troškovi ne rastu značajno. Najme, kada se sati rada povećaju za petinu(500 sati ako uspoređujemo siječanj i veljaču), troškovi proizvodnje porastu za 575 kuna.

Tip troškova(OTP) Fiksni Varijabilni UKUPNO
Indirektni materijal 3000 – 3000
Indirektni rad 900 500 1400
Održavanje 1300 750 2050
Grijanje 300 – 300
Energija 200 1375 1575
Osiguranje 250 – 250
Amortizacija 1350 – 1350
Reklama 600 – 600
Čišćenje – 250 250
Ukupno 7900 2875 10 775

Tablica 16: Plan troškova proizvodnje za siječanj „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Tip troškova(OTP) Fiksni Varijabilni UKUPNO
Indirektni materijal 3000 – 3000
Indirektni rad 900 600 1500
Održavanje 1300 900 2200
Grijanje 300 – 300
Energija 200 1650 1750
Osiguranje 250 – 250
Amortizacija 1350 – 1350
Reklama 600 – 600
Čišćenje – 300 300
Ukupno 7900 3450 11 350

Tablica 17: Plan troškova proizvodnje za veljaču „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Tip troškova(OTP) Fiksni Varijabilni UKUPNO
Indirektni materijal 3000 – 3000
Indirektni rad 900 700 1600
Održavanje 1300 1050 2350
Grijanje 300 – 300
Energija 200 1925 2125
Osiguranje 250 – 250
Amortizacija 1350 – 1350
Reklama 600 – 600
Čišćenje – 350 350
Ukupno 7900 4025 11 925

Tablica 18: Plan troškova proizvodnje za ožujak „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Plan konačnih zaliha gotovih proizvoda dobivamo pomoću formule:

.

Standardni trošak jednog proizvoda se dobije kada u odnos stavimo ukupne proizvodne troškove u jednoj proizvodnoj jedinici, tj. prema formuli:

, a u mom slučaju on iznosi:

kuna.

Mjesec Konačne zalihe Standardi trošak po jedinici Konačne zalihe (kuna)
Siječanj 900 40 36 000
Veljača 980 40 39 200
Ožujak 1100 40 44 000

Tablica 18: Plan troškova proizvodnje za siječanj „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Plan troškova prodanih proizvoda računa se pomoću prethodno sastavljenih planova.

Redni broj Pozicija SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
Planirani trošak direktnog materijala 21750 48750 33250 103750
Plan trošak direktnog rada 5220 11700 7980 24900
Opći troškovi proizvodnje 10775 11350 11925 34 050
Ukupni troškovi proizvodnje (1 + 2 + 3) 37745 71800 53155 162 700
Gotovi proizvodi počete zalihe 900 * 40

= 36 000

 850 * 40 =34 000 900 * 40

= 36 000

 106 000
SUMA(4 + 5) 73 745 105 800 89 155 268 700
Gotovi proizvodi konačne zalihe 36 000 39 200 44 000 119 200
Troškovi prodanih proizvoda ( 6 – 7) 37 745 66 600 45 155 149 500

Tablica 19: Plan troškova prodanih proizvoda „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Plan troškova prodaje računa se prema formuli .

Varijabilne troškove izračunavamo tako da uzmemo plan ukupnog prihoda i pomnožimo ga s postotkom kojeg očekujemo od ukupne prodaje. Od plaća planiramo uzeti 3%, od prijevoza 2% i od reklame 7%.

Tip troška Fiksni Varijabilni UKUPNO
Plaće(mjesečno) 1 500 – 1 500
Plaće(provizija osnova) – 90 000 * 3% =2 700 2 700
Prijevoz – 90 000 * 2%=1 800 1 800
Reklama – 90 000 * 7% =6 300 6 300
Trgovina (mj. najam) 1 300 – 1 300
UKUPNO 2 800 10 800 13 600

Tablica 20: Plan troškova prodaje za siječanj „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Tip troška Fiksni Varijabilni UKUPNO
Plaće(mjesečno) 1 500 – 1500
Plaće(provizija osnova) – 150 000 * 3% = 4 500 4 500
Prijevoz – 150 000 * 2%=3 000 3 000
Reklama – 150 000 * 7% = 10 500 10 500
Trgovina (mj. najam) 1 300 – 1300
UKUPNO 2 800 18 000 20 800

Tablica 21: Plan troškova prodaje za veljaču „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Tip troška Fiksni Varijabilni UKUPNO
Plaće(mjesečno) 1 500 – 1 500
Plaće(provizija osnova) – 73 500* 3% = 2 205 2 205
Prijevoz – 73 500* 2% = 1 470 1 470
Reklama – 73 500 * 7% = 5 145 5 145
Trgovina (mj. najam) 1 300 – 1 300
UKUPNO 2 800 8 820 11 620

Tablica 22: Plan troškova prodaje za ožujak „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Plan administrativnih troškova se računa, najčešće kao fiksni trošak, pribrajajući u njega plaće izvršnih direktora i ostale administrativne troškove.

Tip troška SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
Plaće izvršnih menadžera 5 000 5 000 5 000 15 000
Ostali administrativni troškovi 2 000 2 000 2 000 6 000
UKUPNO 7 000 7 000 7 000 21 000

Tablica 23: Plan administrativnih troškova „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Nakon izračuna prethodnih planova može se sastaviti plan za račun dobiti. On nam dalje najdetaljnije informacije s kojima vidimo gdje će nas prethodni planovi dovesi i kako ih možemo promijeniti, odnosno koje promijene u formacije uvesti da dovedemo poduzeće do željenog stanja.

Redni broj Pozicija SIJEČAN VELJAČA OŽUJAK UKUPO
Plan prodaje 90 000 150 000 73 500 313 500
Plan troškova prodanih proizvoda (37 745) (66 600) (45 155) (149 500)
Bruto dobit 52 255 83 400 28 345 164 000
Ostali poslovni rashodi
Plan troškova prodaje 13 600 20 800 11 620 46 020
Plan administrativnih troškova 7 000 7 000 7 000 21 000
Ukupni ostali poslovni rashodi (20 600) (27 800) (18 620) (67 020)
Dobit prije poreza 31 655 55 600 9 723 96 978
Porez na dobit (18%) 5 697, 9 10 008 1 750, 14 17 456, 04
Neto dobit 25 957, 1 45 592 7 972, 86 79 521, 96

Tablica 24: Planirani izvještaj o dobiti „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Financijski plan

Financijski dio poslovnog predviđanja se sastoji od novčanog proračuna i planirane bilance. Glavni cilj financijskog plana je stabilizirati novčano stanje i tok kako bi se osigurale ukupne novčane potrebe (Gulin i sur, 2012). Sastavlja se na temelju iskustva, odnosno podataka iz prošlih mjeseci. Plan je odmah naplatiti 10 % tekućih mjesečnih potraživanja od kupaca u istom mjesecu, 83 % u idućem i 7 % u drugom mjesecu nakon kupnje odnosno prodaje.

Redni broj Pozicija PROSINAC SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK
Ukupna prodaja 157 000 140 000 230 000 101 000
Gotovinska prodaja 5 200 4 300 5 000 14 500
Potraživanja od kupaca ( 1-2) 151 500 135 700 225 000 86 500

Tablica 25: Planirana potraživanja od kupaca „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Tablica 25 prikazuje potraživanja od kupaca i na temelju nje sastavljamo tablicu 26 tako da za potraživanje od kupaca uzimamo iznos koji je za gotovinsko plaćanje manji od ukupne prodaje što je i formula za izračun potraživanja od kupca.

Što se tiče planiranih novčanih izdataka, oni se naplaćuju 60 % u mjesecu u kojem je nabava izvršena, a ostatak u sljedećem mjesecu i prikazani su tablicom 27.

Mjesec prodaje Potraživanja od kupaca SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK
Prosinac 151 500
85 % 128 775
5 % 7 575
Siječanj 135 700
10% 13 570
85 % 115 345
5% 6 785
Veljača 225 000
10% 22 500
85 % 191 250
Ožujak 86 500
10% 8 650
UKUPNO 142 345 145 420 206 685

Tablica 26: Planirani novčani primici „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Mjesec prodaje Obveze prema dobavljačima SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK
Prosinac 29 000
40 % 11 600
Siječanj 29 500
60% 17 700
40 % 11 800
Veljača 30 000
60% 18 000
40 % 12 000
Ožujak 20 000
60% 12 000
UKUPNO 29 300 29 800 24 000

Tablica 27: Planirani novčani izdaci „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

Konačno stanje novca znamo kada od početnom stanju novca dodamo novčane primitke razdoblja i oduzmemo novčane izdatke. Početno stanje novca za siječanj vidimo u bilanci prošle godine dok nakon što izračunamo konačno stanje novca jednog mjeseca, znamo da je taj iznos početno stanje sljedećeg mjeseca, tako da je konačno stanje novca u siječnju jednako početnom stanju novca u veljači. Ukupno raspoloživ novac razdoblja je suma početnog stanja novca i ukupnih novčanih primitaka. Za računanje novčanih izdataka moramo uzeti prethodno izračunate planove.

Redni broj Pozicija SIJEČANJ VELJAČA OŽUJAK UKUPNO
Početno stanje novca 12 000 87 952, 1 147 014, 1 12 000
Novčani primici:
Naplata potraživanja 142 345 145 420 206 685 494 450
Naplata u gotovini 5 200 4 300 5 000 14 500
Ukupni novčani primici 147 545 149 720 211 685 508 950
Ukupno raspoloživ novac 159 545 237 672, 1 358 699, 1 755 916, 2
Novčani izdaci:
Direktni materijal 29 300 29 800 24 000 83 100
Direktni rad 5 220 11 700 7 980 24 900
Opći trošak proizvodnje 10 775 11 350 11 925 34 050
Troškovi prodaje 13 600 20 800 11 620 46 020
Administrativni troškovi 7 000 7 000 7 000 21 000
Porez na dobit 5 697, 9 10 008 1 750, 14 17 456, 04
Ukupni novčani izdaci 71 592, 9 90 658 64 275, 14 226 526, 04
Konačno stanje novca 87 952, 1 147 014, 1 294 423, 96 529 390, 16

Tablica 28: Planirani novčani proračun „XY“ poduzeća (po uzoru na Gulin i sur(2012))

  1. Zaključak

Vrijednost koju ulažemo u proces stvaranja proizvoda ili usluga koje ćemo naplatiti je rashod, dok je prihod vrijednost ostvarena tom prodajom. Gubitak poduzeće ostvaruje ukoliko je rashod veći od prihoda, u suprotnom poduzeće ostvaruje dobitak.


Literatura

  1. Divjak B, Lovrenčić A (2005) Diskretna matematika s teorijom grafova (udžbenik Sveučilišta u Zagrebu). Varaždin: TIVA-FOI.
  2. Dvorski S, Dobrinić D, Hutinski Ž, Vrček N (2005) Izravni marketing. Varaždin: TIVA.
  3. Frank RH, Bernanke B (2007) Principles of macro-economics (3. izd.). Boston: McGraw-Hill/Irwin.
  4. Gibbs JT, Huang LN (ur.) (2001) Children of color: Psychological interventions with culturally diverse youth. San Francisco: Jossey-Bass.
  5. Hammond KR, Adelman L (1986) Science, values, and human judgment. U: HR Arkes, KR Hammond (ur.) Judgement and decision making: An interdisciplinary reader. Cambridge: Cambridge University Press, pp. 127-143.
  6. Herculano-Houzel S, Collins CE, Wong P, Kaas JH, Lent R (2008) The Basic nonuniformity of the cerebral cortex. Proceedings of the National Academy of Sciences 105: 12593-12598.
  7. Horvat H (2011) Oblikovanje simulacijskih eksperimenata. Neobjavljeni seminarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike Varaždin.
  8. Light MA, Light IH (2008) The geographic expansion of Mexican immigration in the United States and its implications for local law enforcement. Law Enforcement Executive Forum Journal 8(1): 73-82.
  9. National Renewable Energy Laboratory. (2008). Biofuels. Preuzeto 6. svibnja 2008. s http://www.nrel.gov/learning/re_biofuels.html
  10. Šimić D (2007) e-Croatia 2007 – Fostering the Development of Information Society in Croatia. U: Seljan S, Stančić H (ur.) Zbornik radova 1. međunarodne znanstvene konferencije The Future of Information Sciences: INFuture2007 – Digital Information and Heritage Zagreb, 7.-9. studenoga 2007. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.
  11. Varga M (2004) Građa i način rada računala. U: Čerić V, Varga M (ur.) Informacijska tehnologija u poslovanju (udžbenik Sveučilišta u Zagrebu). Zagreb: Element, pp.227-239.
  12. Wheeler DP, Bragin M (2007) Bringing it all back home: Social work and the challenge of returning veterans. Health and Social Work 32: 297-300. Preuzeto 28. studenog 2012. s http://naswpressonline.org.
  13. https://www.porezna-uprava.hr/HR_porezni_sustav/Stranice/porez_na_dobit.aspx